Svježa kora “stare” Jabuke i nakon više od pola stoljeća

Author: DiVan. hr

  • Hrvatski
  • Engleski

Jednom prilikom redar nije htio u klub pustiti Johnnyja Štulića koji je nezadovoljan takvom odlukom odlučio gnjaviti na ulazu do jutra

U povodu mirnog prosvjeda koji se 17. listopada održava ispred kluba Jabuka, a u svrhu daljnje borbe za spas ovog legendarnog mjesta za izlaske od gubitka prostora, objavljujemo tekst iz svibnja 2016. kao posvetu jednoj klupskoj eri koja je započela krajem šezdesetih, a traje još i danas te će, nadamo se, potrajati i dalje. (Uredništvo)

Preporučila: Lovorka Ibrić

Kultna zagrebačka rock meka, Jabuka, slavi čak 52 godine rada ove godine čime se rijetko koji klub može pohvaliti u regiji, ali i svijetu. Ovaj legendarni klub može se pohvaliti glazbenim odgojem brojnih grafičara, pisaca, glazbenika, novinara i glumaca koji su svojim angažmanima i nastupima obogatili sadržaj i time pridonijeli radu kluba.
Jabuka je osnovana od strane mjesne uprave Tuškanac i skupine omladinaca koji su organizirali likovne, glumačke i glazbene programe davne 1968. godine. Glazbeni program je prevagnuo i Jabuka je sedamdesetih postala utočište žestokog rocka, ali i romantičnih šlagerskih plesnjaka.

jabuka je klub koji ne truli

Kultno utočište alternativaca

Budući da je u to vrijeme bilo jako teško nabaviti “frišku” novu muziku, Jabučari se se potrudili izgraditi svoju mrežu poznanstava iz inozemstva koja su im omogućavala da dolaze do najnovijih izdanja koja nitko drugi nije mogao nabaviti. Čim je izašlo neko novo glazbeno izdanje, slalo se odmah u Jabuku i zato je program postao popularan; DJ-i Herma i Alen Kosanović bili su baš zvijezde u rangu benda. Svi su bili glazbeno potkovani i tad je krenuo utjecaj na kulturu grada.

Ipak, plesne osamdesete i electro dark najviše su obilježili Jabuku baš u trenutku kada je i Stiv počeo zalaziti tamo kao gost, a ’93 kada se i zaposlio, počeo je s poznatim programom “Fiju Briju”. Na glazbeni repertoar koji se i dan-danas vrti, vratio se žestoki rock u novom ruhu pomiješan u setovima sa starijim hitovima koji su uvijek podizali klupsku atmosferu.
Publika je jednako zadovoljna bila i DJ setovima i koncertima koje su u Jabuci održavali Pipsi, Azra, Rundek, Kojoti i drugi kvalitetni izvođači koji i dan danas djeluju na sceni.

Uskoro je Jabuka počela djelovali i izvan zidova kluba: osnovana je i diskografska kuća Jabukaton, dodjela nagrada Crni mačak, festival na Šalati, “Fiju Briju” koncert u Domu sportova i mnoštvo raznolikih programa tematski orijentiranih prema rock ‘n’ rollu. Popularizirala se određena vrsta furke gdje su se nalazili različiti profili ljudi koji su naginjali alternativnim subkulturama, uglavnom rockeri, punkeri i darkeri.

koncerti u klubu jabuka

Nezaustavljivi gosti i putovanje fićekom

Jedina pauza koju je Jabuka imala, trajala je tri godine.

Politika se odlučila upetljati u rad kluba, ali mi smo pokazali muda i snagu i spasili svoj klub. U tom razdoblju stasala je nova generacija i klupska scena se počela širiti. Ipak ovo nije toliko veliki prostor, a ponuda u gradu je sve veća”, objasnio je Stiv.

Veća ponuda u gradu znači i veća komocija, odnosno ljudi nemaju volje pješačiti ako se neki drugi program nudi bliže. Upravo to se dogodilo kada je otvoren Saloon i zato su se Jabučari sjetili starog Fiće kojeg su duhoviti i maštoviti grafičari iscrtali svinjicama i parkirali ga kod Dežmanovog prolaza kako bi ljudi imali besplatan prijevoz do Jabukovca svakih 20 minuta. Trudili su se na sve moguće načine kako bi se održali do danas i pregrmjeli svakojake zgode i nezgode, kao i anegdote:

Sjećam se još dok su bili stari osigurači prije jedno 15 godina, imali smo koncert i u jednom trenutku klub je dio po dio počeo ostajati bez struje. Dvije trećine kluba bilo je u potpunom mraku. Sjurim u muški toalet gdje je bila kutija s osiguračima i vidim nekog frajera koji je razvalio cijeli ormar, pobacao osigurače u wc, po podu, a jedan držao u zubima. Nije mogao objasniti zašto to radi, srećom pa nije bio agresivan”, kazao je Stiv kroz smijeh i dodao kako se bezbroj (ne)zgoda događao kroz desetljeća.

Jednom prilikom redar nije htio u klub pustiti Johnnyja Štulića koji je nezadovoljan takvom odlukom odlučio gnjaviti na ulazu do jutra. Redari mu nisu zamjerili, ali su rekli da im je “pio krv na slamku” dobrih nekoliko sati.

GK Jabuka

Najbolje uspomene ostaju dio intime

Osim ekipe, furke i mjuze, Jabuka je poznata i po starim, ali ukrašenim ZET-ovim žičarama poslaganima u dvorištu. Naime, žičare su u klub stigle sasvim slučajno. Stivov prijatelj bio je na sastanku u ZET-u gdje je načuo razgovor o prodaji žičara te ih je odlučio otkupiti. Srećom, prodavale su se po simboličnoj cijeni jer se ipak radi o simbolu starog Zagreba. Kada je trebalo otvoriti izložbu, Stiv i ekipa morali su tražiti ljude koji bi im ustupili fotografije, ulaznice, članke, audio i video zapise, a pokrenuta je i “jabučarska” grupa na Facebooku za bolje umrežavanje sa starim gostima i izgubljenim uspomenama. Stiv napominje kako je imao jako puno posla za vrijeme svirki te da mu je fotografiranje i čuvanje plakata bilo na zadnjem mjestu jer bi slobodne minute posvetio izvođačima.

Tada je bilo važnije opustiti se, poslušati koncert, a skupljanje detalja koji su obilježili programe u klubu nije bilo nešto čega bismo se sjetili jer smo živjeli za trenutak. Recimo, kada je LET3 bacao perje po klubu za vrijeme koncerta, ništa nisam uspio vidjeti u tom trenutku. Nitko se nije ni sjetio izvaditi fotoaparat jer se nije video ni prst pred nosom”, prisjetio se.

jabuka i kultne uspinjače u dvorištu

No to možda više nije ni važno jer oni koji znaju što su napravili za Jabuku i Jabuka za njih, to ne trebaju nikome dokazivati ni pokazivati. Treba samo doći u Jabuku i Njima moja generacija može zahvaliti što su nam ostavili dio “rockulturne baštine” i lekciju iz upornosti.