“Na moj prvi event s 11 godina došao mi je djed s harmonikom – ponosan na unuka”

Divanimo

18.01.2021

Author: DiVan. hr

  • Hrvatski
  • Engleski

Perica Štefan je samo jedan od organizatora klupskih i koncertnih događanja kojemu su se prošle godine zatvorila vrata. Kako je doskočio dokolici i besparici i što će kad klubovi ponovno upale reflektore, brzo pročitajte u razgovoru!

Divanio: Robert Smolek

Perica Štefan vođa je tima unutar Hangtime Agencyja koji se bavi organizacijom brojnih klupskih i koncertnih događanja. Svoje rezidencije pronašao je u Boogaloou, Saxu i Močvari. Ovaj neostvareni košarkaš 2009. je počeo s organizacijom događanja, a kad su klubovi zatvorili svoja vrata, utemeljio je ekološki pokret Čisteći medvjedići u kojem okuplja volontere s kojima čisti zelene površine diljem Hrvatske. Usprkos tome, i dalje strpljivo čeka kad će dobiti priliku ponovno ugrijati plesne podije.

Perica Štefan intervju

Kako si proveo dan?

Dobro sam proveo dan. Imam i novi posao, pa sam se bavio tim, popio sam pivo, išao sam se obrijati i oprati kosu.

Imaš kakav plan za vikend?

Iskreno nemam pojma. Moram priznati da nisam pratio što se događa s najnovijim mjerama. Mislim da je priroda uvijek dobar odabir i da treba što više vremena provoditi ondje. Moram priznati da mi je dosta dobro došlo razdoblje bez koncerata, zadimljenih prostora, preglasnih prostora i slično. Možda sam malo i ostario, pa mi je onda odgovarao odlazak u prirodu i šumu. Ima to puno svojih prednosti i mislim da je čovjek, uslijed drugih civilizacijskih tekovina, izgubio osjećaj za prirodu te da smo postali žrtve betonskih zgrada i wi-fija, zračenja i koječega. A malo smo izgubili onog iskonskog životinjskog u sebi, pa moram priznati da mi je bio drago provesti puno vremena u prirodi zadnjih devet mjeseci.

Perica Štefan: “Prvi event organizirao sam s 11 godina, a bio sam majstor od roštilja”

Perica Štefan i košarka

Baviš se organiziranjem događanja. Jesi li se uvijek vidio u glazbenoj industriji?

Ja sam zapravo htio igrati za Seattle Supersonicse u NBA-u. Košarka mi je i dalje najveća strast u životu. Budući da sam narastao do gorostasnih 175 cm, već tamo negdje s 14 godina sam shvatio da vjerojatno od toga neće biti ništa. Onda sam imao fazu kada nisam sanjao ni o čemu nakon čega sam se na faksu počeo baviti ovime što sada radim. Tek 2009. godine sam organizirao svoj prvi event.

Zapravo je moj prvi event bio roštilj u petom razredu osnovnjaka, tada smo imali razredni roštilj. Pozvao sam sve da dođu, došli su još moja dva prijatelja. To je bio moj prvi roštilj, kao “pec majstor”, moje prvo iskustvo, s nekih 11 godina. Sjećam se da je i moj pokojni djed došao sa harmonikom, ponosan na unuka. To je bila neka lijepa uspomena koja me obilježila za dalje. Od prvog roštilja do svih drugih evenata kojih se u ovih 11 godina nakupilo 300-400.

Koje ti je omiljeno klupsko ili koncertno događanje koje si pohodio, a da nisi bio u ulozi organizatora?

Ja mogu poslušati i Cecu i Amelie Lens i najgori black metal, gdje bi me se familija odrekla da zna šta slušam, do hip hopa na kojem sam odrastao. Bio sam čak najmlađi reper u svom selu. Sjećam se da sam u šestom razredu išao u Bosansku Gradišku kupiti široke reperske hlače. Pa sam išao sa sestrom na koncert DJ Krmka. Kao trinaestogodišnjaku neprocjenjivo je iskustvo bilo vidjeti deset frajera koji kleče u potkošuljama ispred DJ Krmka. Slušam zaista svašta.

A sad iz perspektive organizatora – s kime najradije surađuješ?

Otvorila nam se jedna super priča s Istrijanima Alenom Vitasovićem i Šajetom. Za Alena smo napravili majice ‘Alen te gleda’, to je sve poteklo iz neke zafrkancije. Meni je osobno najdraže raditi sa Šajetom.

“Organizacija online događanja neisplativ je poslovni potez”

Perica Štefan Sax

Kako je prošao tvoj zadnji event prije lockdowna?

Zadnje događanje koje smatram ozbiljnim koncertom je bio 7. ožujka u Močvari. Imali smo black metal, death metal gozbu. Došlo je 400-450 posjetitelja. Svirali su američki Suffocation i austrijski Belphegor. Bilo je vrlo vrlo mračno i bučno, ali bilo je odlično! Tada još nismo doživljavali da će korona uzeti maha. Sjećam se da smo u Hangtime Agencyju radili više scenarija. Dosta je nezgodno. Mislili smo da će trajati 2-3 mjeseca i da će se nakon toga sve vratiti u normalu. No korona se pokazala kao vrlo žilavi i zahtjevan protivnik.

No da se vratim na tvoje pitanje. To je posao koji nije za svakoga. To nije posao od devet do pet, to je zapravo sve suprotno od toga. Ljudi obično imaju krive i romantične predodžbe o tom poslu. Posao je izuzetno zahtjevan i stresan.  Vjerujem da što je čovjek stariji da je sve teže, u smislu bioritma, neredovitog sna. Zahtjevno je voditi klubove i organizirati koncerte. Podočnjaci, nezdrava hrana, naravno bude tu i alkohola. Nije to baš uređen život i nije nešto o čemu su vaši roditelji sanjali kad su vas slali na fakultet.

Jesu li online koncerti novo normalno?

Bit ću ti iskren… nisam poslušao niti jedan online koncert. Nisam ih doživio kao poslovnu priliku za proširenje posla. Zapravo čekam povratak na staro i veselim se tome.

No neki klubovi poput Močvare su odradili vrhunski posao online događanja. Svaka čast kolegi Badanjak, kolegi Pacak, Kornel i ekipi.

Onda se krajem svibnja odnosno početkom lipnja činilo da se vraćamo u normalu. Tada smo organizirali neke evente u Boogaloou. No govoreći o online događanjima, kad se zbroje svi troškove – ako na profesionalnoj razini planiraš raditi live streaminge, platiti izvođače, naplatiti ulaznice – iz naše agencijske perspektive, to je bio nezanimljiv način poslovanja.

“Druženja smo iz klubova preselili u šume diljem Hrvatske”

Čisteći medevjedići

Kad je sve stalo, pokrenuo se tvoj odred Čistećih medvjedića!

Sve je počelo tako što sam šetao s nećakom po šumi u Novoj Kapeli i skužio da je svakih nekoliko metara bačena nekakva boca, a da nas dvojica imamo jako puno vremena. Potom sam se sjetio da je trenutačno na Instagramu aktivan #trashtag challenge koji ekipu potiče da skuplja smeće okolo, uslika ga i objavi na Instagramu čime druge potakneš da naprave isto. Nama se to svidjelo i odlučili smo ići u tom smjeru. Poslao sam poruke sestri i nećakinji, one su to prihvatile, tako da je u početku samo obitelj Štefan čistila uokolo.

Zatim je korona malo popustila pa smo simbolično na Dan planeta Zemlje, 22. travnja na mojem Facebook profilu objavili tu akciju. Prvo smo u selu skupili ljude, zatim sam otišao u Zagreb pa se i tamo oformila skupina. Do sada je sudjelovalo otprilike 150-160 ljudi.

Prije tri tjedna smo otvorili Čisteće medvjediće Dalmacija, kao zasebnu skupinu. Posljednje smo čistili u Križevcima. Prije toga smo išli u Zagreb, Sesvete, Vukovar… jako lijepo se proširilo. Svaki dan dobivamo nove članove.

Ne živimo u iluziji da ćemo počistiti svo smeće, nego je to jednostavno druženje u prirodi uz hrpetinu pozitivne energije. Žene prave kiflice i kolače, mi donosimo rakiju, smoothije i svašta nešto. Družimo se uz epidemiološke preporuke. Sve u svemu, ljudi su prepoznali tu energiju.

Koju si zadnju pjesmu danas pjevušio pod tušem?

Zadnja dva dana slušam Mimi Mercedez. To je treperica iz Beograda s kojom se družim tu i tamo. Slušao sam baš njezin posljednji album. Mislim da mi je cimer već lagano nervozan jer ponavljam jednu te istu pjesmu.

Što ćeš prvo organizirati kada se otvore klubovi? Šapni nam nešto da barem maštamo za sad.

Problem je što nitko ne zna neki vremenski okvir, što i kada. Dobivao sam u lipnju neke ponude za veljaču 2022. godine. 19-20 mjeseci unaprijed, što nije baš uobičajeno na našem nivou. Nažalost, ne mogu ničime posebno zagolicati maštu. Svi smo još na stand byu.