Za sreću je potrebno troje

Za sreću je potrebno troje

igrani, melodrama, Hrvatska, Jugoslavija, 1985

REŽIJA: Rajko Grlić

SADRŽAJ:

Po povratku iz zatvora, Drago započinje ljubavnu vezu sa skromnom radnicom Zdenkom, čija je najbolja prijateljica kolegica s posla Jagoda. Potonja upozorava Zdenku da ne smije naivno vjerovati muškarcima, što se ubrzo i potvrdi. Drago, naime, još pati za bivšom suprugom Ninom, koja je ljubavnica imućnog Ivana, a za Zdenkom pati tvornički portir Jozo…

Nakon filma U raljama života, Grlić je ponovno scenaristički surađivao s književnicom Dubravkom Ugrešić, a ponovio je i temu zamršenih ljubavnih peripetija. Provodni motiv filma, koji se naslućuje u naslovu, ljubavne su veze u kojima ljubavnik uvijek u rezervi ima nekog trećeg, alternativu u slučaju da osnovna veza propadne. Tipično grlićevski, iza ljubavnih priči krije se i društveni i/ili politički sloj filma, a ovaj put to su klasne razlike koje su sve više zahvaćale jugoslavensko društvo. Uz mlade, ali već ugledne glumce Mikija Manojlovića. Miru Furlan i Bogdana Diklića prvi put na filmu pojavljuju se Ksenija Pajić i Dubravka Ostojić. Autori glazbe su članovi rock grupe Leb i sol Vlatko Stefanovski i Bodan Arsovski. Na pulskom filmskom festivalu film je dobio Zlatnu arenu za scenografiju (Dinka Jeričević).

BOJA, 16MM, 100′