Drage Kolumbine – sretan vam treći rođendan!
02.07.2021
Author: Matina Tenžera
Pridružite se 31. srpnja od 19 sati kod Zdenca života na rođendanskoj Šetnji s Kolumbinama! Ulaznice možete kupiti uz 40 posto popusta na Ponudi dana, a uz kupljene dvije je treća gratis
U subotu 8. srpnja 2018. s početkom u 19 sati dvije su glumice skočile hop hop na noge lagane i utabale put od Meštrovićeva Zdenca života do tunela Grič. Od tada ga tabaju toliko uporno i toliko često da je nekoj od njih možda putem ostao i potplat. Ali ne tabaju same – uvijek u ugodnom društvu znatiželjnih šetača. Neki su šašavi pa misle da se ponovnim dolaskom vraćaju u istu avanturu, ali tu se već grdno varaju. Vraćaju se istom rutom, ali u sasvim drugu i neočekivanu pustolovinu.
Reci više tko što radi, o čemu je riječ?
Jer Šetnja s Kolumbinama u kojoj glumice Irena Matas i Tea Šimić odvažno zabavljaju njihovu družinicu nikada nije baš potpuno ista. Kako to? Tako da se svijet odvija oko njih iz minute u minutu ili bolje rečeno – zato jer je Zagreb njihova pozornica.
A naši dragi čitatelji, za vas smo priredili pozamašan razgovor s mozgom ove šarene operacije – Irenom Matas.
Kako bi Zagreb izgledao bez Kolumbina?
Gotovo se redovito događa da na kraju naših šetnji ljudi budu maksimalno opušteni i veseli. Do kraja šetnje su si itekako dozvolili da su i vikali i pljeskali i plesali i pjevali. Uvijek imamo osjećaj da im se teško odvojiti od nas jer se stvori neko zajedništvo, stvori se kako je mi zovemo družinica Teatra dell’arte. Moje su riječi obično na kraju druženja – “najbolje da pronađete sad nekog žnidaršića i da odete u grad još nazdraviti!” I ljudi to…. baš dobro prihvate.
Dok sam pisala tekst mi je bilo važno da se pozovem na interaktivnost i zajedništvo te na taj način afirmiram svakog pojedinca. Jer – svi smo mi znalci u nečemu u životu. Trudim se podsjetiti sve na to da u nama čuči dječji duh kojeg smo aktivno ispoljavali kroz odrastanje te da je važno njegovati ga tijekom cijelog života.
Konačno, teško mi je pojmiti kako bi Zagreb izgledao bez Kolumbina, ali ću od nove sezone svakako isto pitanje postavljati našim šetačima i šetačicama na kraju druženja.
Zašto su Kolumbine doživjele treću godinu? Koje su to ključne komparativne prednosti?
Definitivno je to zato što smo nevjerojatno uporne. U srpnju 2017 sam sjela i počela pisati tekst o Kolumbinama koje su već dugo čučale u meni. Tek kad je unutar nekoliko tjedana sadržaj izašao na papir i kad su me podržali prijatelji, glumci, redatelji, pjevači i ostali umjetnici i kad sam se javila Turističkoj zajednici grada Zagreba koja je odmah podržala projekt, tek tada sam taj projekt počela promišljati van isključivo kreativnog doživljaja.
Odmah sam znala da sa mnom moraju raditi izvođački vješte i talentirane osobe, bez obzira jesu li početnice ili profesionalne glumice. A koje su komparativne prednosti Kolumbina? To ću vam moći odgovoriti tek kad odradimo još koju sezonu!
Kako je izgledala premijerna Šetnja s Kolumbinama 2018. godine?
Mi smo zapravo cijelu predstavu uvježbavale u zatvorenom prostoru vizualizirajući autentične lokacije kojima ćemo se kretati. Tek smo na prvom profesionalnom fotkanju uz kostime, šminku, rekvizite i naučen tekst prošle cijelom rutom.
Na premijeru smo pozvale prijatelje, članove obitelji, kolege iz umjetničkih krugova. S tekstom nije bilo problema, međutim bilo je neizvjesno kako će predstava izgledati u onako “neosiguranim uvjetima” gdje se život odvija oko vas. Grad je ogroman i on je tvoja pozornica. Ne znaš što će te dočekati na idućoj postaji vaše šetnje. Ne znaš hoćeš li uspjeti izvesti neku improvizaciju koja ovisi isključivo o vanjskim uvjetima i na kraju krajeva, hoće li ona kod publike dobiti zeleno svjetlo.
Svaku iduću predstavu izvodile smo jednako predano, međutim Kolumbine su svaki put rasle u svojoj izvedbi, a rastu i danas. Osjećaju se dobro u svojoj kolumbističnoj koži i u tom smislu je svaka predstava još zabavnija i opuštenija od premijerne. Grad sa svim njegovim parkovima, ulicama i trgovima više ne djeluje toliko nepredvidljivo i zastrašujuće, nego funkcionira kao prostor slobode u kojemu se Kolumbine mogu u potpunosti razmahati.
Koje su to nepredvidljive situacije koje se rješavaju u hodu dok traje predstava?
Ne biste vjerovali, ali sama publika zna postati nepredvidljiva. Unatoč tome što na početku upozorimo da se predstava sastoji od improviziranih dijelova gdje je svaka njihova interakcija dobrodošla, ali i naših dijaloga te monologa – nerijetko se šetači zaigraju do te mjere da žele intervenirati u glumljene dijelove. Imaju potrebu nešto dobaciti, prekinuti tvoj monolog, uskočiti kao treći lik ili nekako okrenuti smjer predstave.
Nakon toga je najvažnije ostati u liku i kroz njega razriješiti nastalu situaciju… najgore što se može dogoditi jest ispasti iz lika.
Ako nepredvidljivost ne donesu šetači, donesu je slučajni prolaznici. Kako svaku našu predstavu započinjemo ispred Hrvatskog narodnog kazališta pokraj Zdenca života, tako smo se i te predvečeri smjestili oko njega. Izvodimo naše dijaloge kad doletavaju neki klinci, uskaču u Zdenac života vadeći iz njega kovanice i usput dobacujući nama koješta. Nije imalo smisla ulaziti u raspravu ili ih se pokušati riješiti pa smo ih naprosto uključile u predstavu kao da su njezin dio.
Nije dovoljno samo biti glumac da bi se uspješno odradila Šetnja s Kolumbinama – zbog čega?
Ovo je predstava koja se odvija na 24 gradske lokacije od čega je polovica u Donjem gradu. Konstantno je prisutna ili buka ili gužva na ulicama ili pak upadice slučajnih prolaznika. Definitivno je potrebno zadržati koncentraciju i predanost. Osim toga trebaš na neki način biti vrsta izvođača koja si želi dopustiti ovu vrstu izazova.
Da sada pitamo desetero izvedbeno-scenskih umjetnika, nisam sigurna koliko njih bi se odvažilo na ovu pustolovinu jer je predstava i fizički i psihički iscrpna.
Kako na vas reagiraju domaći, a kako strani posjetitelji?
Nema razlike. Jedina je razlika u tekstu gdje prema domaćima možemo ispravnije i kvalitetnije prenositi nematerijalno bogatstvo hrvatskog jezika. Prilikom prevođenja na strani jezik se ne može nikako dobiti isti učinak po pitanju sadržaja, no autentični kolumbastični duh je prenesen!
Šalu na stranu, zaista smo puno pozornosti poklonile upravo prijevodu na engleski jezik i tu moram zahvaliti kolegici s “gradskih ulica” Josipi Šiklić koja i svoje šetače vodi u brojne avanture pod pseudonimom Purgerica. Nekako sam imala osjećaj da će se ona uspješno uhvatiti u koštac s mojim silnim aoristima u tekstu… i bila sam u pravu!
S tim da engleska verzija predstave ne objedinjuje i Gornji i Donji grad, nego zapravo govorimo o dvije verzije iste predstave – ili Gornji ili Donji grad.
Koje je dobno ograničenje, odnosno za koje je dobne skupine predviđena vaša tura?
Idemo od 7 do 77. Premda smo imali i mlađih i starijih šetača. Tekst je pisan za sve dobne skupine. I sad, premda djeca ne mogu pratiti tekst, meni je izrazito drago vidjeti petogodišnje ili šestogodišnje dijete koje s roditeljima prođe cijelu turu bez ikakvih distrakcija.
Jednostavno je okupirati roditelja od početka do kraja predstave, čak i da im nije zanimljivo. Oni će prošetati do kraja ture iz pristojnosti. Međutim, djecu ne možeš dobiti na pristojnost – ako mi je dosadno, oni će to i pokazati.
Što spremaš za klince od jeseni?
Ideja je da djeca u dobi od 5 do 11 godina dolaze bez pratnje roditelja. Naravno, predstava ne bi bila toliko opsežna, ali bi svakako bila interaktivna, a na roditeljima je samo da nam poklone povjerenje da će njihovi mališani biti u dobrim i veselim rukama. Zapravo je ideja da nas bilo tko može unajmiti na nekoj lokaciji da se za skupinicu djece izvede predstava. Pa što bude!
Tekst je već napisan, a on sadrži djelić Kolumbina. Sve ostalo tek treba izvježbati. Predstava se zove Kolumbastične zgode. Uz to progovaramo i o Profesoru Baltazaru, Crnoj kraljici, coprnici Kati Cankovici… bit će smijeha, bit će pjevanja, bit će plesanja.
Tvoje iskustvo hodanja po tuđim gradskim turama prije Kolumbina, što pamtiš?
Josipa Šiklić kao Purgerica je za svaku preporuku, zatim Gornjogradske coprnice. Nadam se i da će ponovno zaigrati Tajne Griča na Gornjem gradu. Čujem da se pojavila nova gornjogradska predstava Priča o četiri ruže, no nisam je stigla još pogledati premda zvuči obećavajuće. Sve pobrojane predstave, ali i one kojih se nisam dotaknula nude nešto autentično i svoje što je jako dobro za cjelokupnu kulturnu ponudu Zagreba.
Premda sam dojma da se većinom sve odvijaju na Gornjem gradu gdje su prihvatljiviji i mirniji uvjeti za izvođenje predstave. Dok sam pisala Šetnju s Kolumbinama, vrlo svjesno sam nas gurnula i u Donji i na Gornji grad upravo zato da bi šetači imali doživljaj njihove različitosti.
Kako je Turistička zajednica pomogla da se pokrene Šetnja s Kolumbinama?
Za početak su to bile male, ali značajne financijske injekcije koje su koristile oglašavanju, popravcima rekvizita, čišćenju kostima i ostalom nužnom minimum za održavanje predstave. No najvažnije u cijeloj priči je bilo što nas je krovna zagrebačka turistička institucija prepoznala i podržala prije nego što su Kolumbine prošetale gradom – i to znači jako puno!
Koja je važnost ovakvih interaktivnih tura za građane Zagreba?
Ovim turama građani svoj grad mogu doživjeti na drugačiji – zanimljiviji i autentičniji način. Često se dogodi da na kraju šetnje šetači s čuđenjem komentiraju pojedine dijelove grada koje do tada nisu primijetili…. ili ih tijekom predstave dožive na potpuno drugačiji način. Da ne govorim o povijesnim činjenicama ili legendama u koje se zaljube prilikom ture.
Ovom prilikom pozivam sve znatiželjne i pustolovne građane da nam se 31. srpnja pridruže od 19 sati kod Zdenca života jer ih vodimo u avanturu u povodu kolumbinastičnog trećeg rođendana!
Ulaznice možete kupiti uz 40 posto popusta na Ponudi dana, a ako kupite dvije treća vam je gratis… stoga ne propustite doživjeti jedinstvenu predstavu u pokretu i zabaviti se s Kolumbinama.
Ako ste mislili da se Kolumbine šetkaraju samo zagrebačkim ulicama, varate se. One se šetaju i njujorškim ulicama! Ali samo kad ondje osvoje priznanje u Off i Off-Off Broadway kazalištu Kraine u East Village-u na filmskom festival kratkog filma „New York Movie Awards” sa svojim filmom Šetnja s Kolumbinama. I onda kad na istom festivalu osvoje još jedno s novim filmskim uratkom – Advent s Kolumbinama. Drugim riječima, vaše i naše Kolumbine, šetkaraju se i na velikim platnima. A sada uz njihove šetnje spremaju i glazbeni spot. Za ne povjerovati!
Oba filmića nastala su pod redateljskom palicom Darija Radusina i scenaristice Irene Matas, a ova priča ide i dalje.
