Puno je piknika u ovoj galaksiji, ali jedan je Picnic Galactic!
Author: Matina Tenžera
Ludo dobar miris hrane koji se širio zrakom, sumrak koji se nadvijao nad pozornicom iznad koje su svako toliko uzlijetali avioni, bendovi koji publiku nisu užarili i upalili, nego još više od toga i stotine nasmijanih lica koji su u tom trenutku vjerojatno razmišljali samo o tome koliko su sretni – na ljestvici od 1 do Picnic Galactic
Piše: Matina Tenžera
Prodaje možda netko kartu za red H? Ako netko želi, a nema auto i ekipu, imam dva mjesta u autu! Bili su ovo upiti koji su užarili društvene mreže neposredno prije najsretnijeg petka u godini, 29. svibnja. Prvi punokrvni koncert u najodbojnijoj floskuli 21. stoljeća – novom normalnom. Održalo se prvo, i to vrlo uspješno, izdanje drive in festivala Picnic Galactic.
Foto: Josip Škof
Nije to bilo samo pitanje poletne glazbe Kawasaki 3pa, Discohernije i ABOP-a ili nasušne potrebe da nakon dvomjesečne stanke uživo prisustvuješ nekom događanju. Bilo je to pitanje jedinstvene atmosfere i ambijenta koje su nam organizatori obećali na parkiralištu Zračne luke Franjo Tuđman. Obećano – ispunjeno. Jedino što smo doznavši za održavanje ovog šarmantnog festivalčića mogli jest potrpati se u našu skromnu „folciku“ i umjesto s novčanicama od nekoliko stotina kuna jedni drugima pred nosom mahnuti ulaznicama za red J.
Iako na tulume obično dolazimo kad počnu plesati oni koji su do tada nalakćeni stajali za šankom, na ovo galaktičko putovanje vozilom smo štreberski uklizili točno u 20:05. Naš dolazak je bio brz, ali je ulazak na parkiralište bio još brži. Naime, umjesto ulaznica skenirale su se registarske pločice na automobilima nakon čega nas se jednostavno uputilo u odabrani red gdje smo se parkirali kako nam je srce reklo.
Foto: Josip Škof
Iako smo u prtljažniku spakirali nešto grickalica i cuge, daleko je veći gušt bio počastiti se asortimanom s jednog od dvaju Nekić Trucks kombija od kojih je jedan točio hladna pića, a drugi pekao nekolicinu jela. Jela su, pogađate bili burgeri, ali pripremljeni na „smokeru“ koji je dao poseban šarm svakom od njih. Odabir je pao na „pulled pork“. U svakom slučaju, neloše zagrijavanje za glazbenu eksploziju koja je uslijedila do večernjih sati.
Najviše nas je iznenadila odgovornost prisutnih. Iako je između svakog vozila bilo jedno upražnjeno mjesto, ekipa se zaista držala njihovih parkirnih „polja“. Nismo mogli izdržati da ne prominglamo barem do susjednog vozila jer ste došavši ispred Zračne luke imali osjećaj kao da stojite na Trgu bana Jelačića subotom oko 20 navečer i samo pozdravljate jednog po jednog poznanika dok čekate prijatelje. Dva tri pozdrava laktom, nekoliko onih zračnih i natrag na svoje mjesto. Izredali su se Discohernia, Kawasaki 3p i ABOP između čega su bili DJ setovi od dvadesetak minuta. Kawasaki si je dao oduška pa ekipu pozvao na čagicu ispred bine što su ljudi objeručke prihvatili.
Foto: Josip Škof
Mi smo se više ovako zadržali oko naše folcike i upijali stotinu podražaja koji su nas okruživali. Ludo dobar miris hrane koji se širio zrakom, sumrak koji se nadvijao nad pozornicom iznad koje su svako toliko uzlijetali avioni, bendovi koji publiku nisu užarili i upalili, nego još više od toga i stotine nasmijanih lica koji su u tom trenutku vjerojatno razmišljali samo o tome koliko su sretni – na ljestvici od 1 do Picnic Galactic.
Šuška se da će uslijediti i drugo izdanje Picnic Galactica. Kako bilo, povratak drive in kulture iz pedesetih godina prošlog stoljeća zasigurno je nešto što nam je trebalo. Em imaš gdje ostaviti stvari, em možeš sjesti kad se umoriš, em se možeš hitro skloniti od kiše. I još uvijek imaš itekako prostora za plesanje i glupiranje! Ekipo Picnic Galactica, palac gore od redakcije – vole vas Divanovci!
