Archived: Pipi Duga Čarapa

Pipi Duga Čarapa

• Režija: Renata Carola Gatica
• Trajanje: 65 minuta
• Premijerna izvedba: 29. 11. 2009.
• Dobna granica: 5+

Moja mama nije čovjek, ona je anđeo i živi na nebu. Sigurno viri kroz neku rupicu i gleda što radim. A moj tata; on se sigurno spasio poslije oluje i sada je postao urođenički kralj. I vratit će se kad-tad – običavala je Pipi zadovoljno pričati. – A čim tata izgradi brod, doći će po mene i odvesti me sa sobom. Tada ću postati urođeničkom kraljevnom. Ehehej, kakav li će to tek onda biti krasan život!

Za klince i klinke sad ću peći palačinke.

Debele i tanke bit će moje palačinke.

Bez muke i tunke napravit ću palačinke.

Tada uzme tri jajeta i baci ih visoko u zrak. Jedno joj padne na glavu, razbije se i prolije sve do očiju. Druga dva vješto uhvati u lonac, gdje su se rasprsnula.

– Uvijek sam slušala kako je žumanjak odličan za kosu – rekne Pipi i otre oči. – Sad ćete vidjeti da će sve škripati kako će mi kosa početi rasti. U Brazilu, uostalom, ljudi posvuda hodaju s kosom premazanom jajima. Tako tamo uopće nema ćelavaca. Samo se jednom našao tamo neki starac pa pojeo jaje umjesto da njime premaže kosu. Jasno da je sasvim oćelavio pa čim bi se pojavio na ulici, nastajala bi takva gužva da bi i policija morala posredovati.

– Zovem se Pipilota Viktualia Zavjesić Peperminta Efraimova Duga Čarapa, kćerka pomorskoga kapetana Efraima Duge Čarape, prije straha i trepeta mora, a sada urođeničkoga kralja. Pipi mi je samo nadimak, jer tata misli da je Pipilota predugo ime za izgovaranje.

– Onda, Pipi, dijete moje? – upita je. – Lažeš li i dalje kao i prije?

– O da, samo kad nađem vremena, a to nije tako često.

– Lagati je ružno – reče tada. – Tako moja mama kaže.

– Uh, kako si glupa, Anika! – uzvikne Tomi. – Pa Pipi ne laže zapravo. Ona se samo pravi da laže. Ona samo izmišlja, zar ti to ne možeš shvatiti?

– Znaš Tomi, ti gdjekad izvališ i ponešto tako pametno da se sve plašim kako će iz tebe jednoga dana nastati nešto veliko – reče mu Pipi.

Na rubu gradića ležao stari, zapušteni vrt, a u vrtu bila oronula kuća u kojoj je stanovala Pipi Duga Čarapa. Bilo joj je devet godina i živjela je posve sama. Nije imala ni mame ni tate, a to je bilo doista zgodno, jer tako nije bilo nikoga tko bi je tjerao u krevet upravo onda kad bi joj bilo najljepše.

Pipi je odista bila neobično dijete. A najneobičnije u nje bila je njena silna snaga. Da, da, bila je tako strahovito jaka da na cijelom svijetu nema tog policajca koji bi joj snagom mogao biti ravan. Mogla je podići čitava konja samo ako bi htjela.

Tomi nije nikada grizao nokte i uvijek bi učinio sve ono što bi ga mama zamolila.

Anika ne bi nikada mrmljala kad joj ne bi ispunili poneku želju i uvijek je bila uredna u izglačanim pamučnim haljinicama. Mnogo je pazila da ih ne uprlja.

Kosa joj bila boje mrkve, spletena u dvije čvrste pletenice što su stršale posve ravno. Nos joj sličio krumpiru i bio pun puncat pjega od sunca. Ispod nosa našla su se velika, široka usta sa zdravim, bijelim zubima. I haljina joj bješe čudna. Pipi ju je sama sašila.

*U predstavi se koristi stroboskop.