Archived: Noć performansa

Ganz nove Perforacije: Noć performansa

RASPORED NOĆ PERFORMANSA ZAGREB

Subota 17.10.2020.

0-24h Milijana Babić i Centar za ženske studije Rijeka (HR): 3. smjena

• oglasi na billboardima od 8. do 21.10. te publikacija
• Savska kod Cibone, Savska kod Veslačke, Adžijina 3

3. smjena se bavi propitivanjem odnosa pojmova tijelo – rad – ljepota – žena iz pozicije takozvane treće smjene ženskog rada, pa se sintagma koristi u smislu onoga što imenujemo samooblikovanjem, „popravljanjem“ ženskog tijela s ciljem približavanja idealu ljepote kako ga nameće hegemonijska vizualna i materijalna

kultura. Povezujući ideju rada i slobodnog vremena, „treća smjena“ postaje fokalna točka iz koje se motre tradicionalne dvije smjene ženskoga rada, plaćena i neplaćena (kućni rad i rad brige), javna i privatna, dok istovremeno utječe na cjelinu tzv. radnog aspekta ženskih života.

Rad u formi publikacije simulira ženski časopis, a zasniva se na intervjuima sa šezdesetak žena s kojima su autorice razgovarale tijekom izvođenja raznih tretmana u riječkim „salonima ljepote“. Sudionice istraživanja su podijelile svoja iskustva iz ”treće smjene” i razotkrile u kakvom su odnosu sa svojim izgledom, te koliko vremena, novaca i energije ulažu u svoje tijelo i vanjsku pojavnost.

Rad 3. smjena realiziran je kao intervencija (umetak) u ženskom časopisu Gloria Glam, koji je distribuiran u Hrvatskoj u veljači 2020. u 10 000 kopija. U Zagrebu je predstavljen u formi oglasa u javnom prostoru i publikacije.

0-24h Nina Kurtela (HR): Bez naziva

• intervencija u javnom prostoru od 17. do 26.10.
• Trg B. J. Jelačića 3, Tome Bakača 8, Tržnica Dolac, Zagrebački plesni centar, Cvjetni trg, Varšavska 3, Zagrebačko kazalište mladih, Park Zrinjevac, HNK Zagreb

Potaknuta novonastalom situacijom uzrokovanom pandemijom koronavirusa te globalnom restrikcijom pokreta s kojom smo svi na neki način suočeni, zanimaju me pojmovi kao što su – ograničenost kretanja, sporost, mirnoća, stanka, pauza te kako sprječavanje, kočenje, zaustavljanje, zadržavanje; zakočenost; smetnja, zapreka mogu biti poluga i alat za otkrivanje novih promišljanja prostora i kretanja kroz koreografske metodologije rada.

Prometni znakovi postavljeni u javnom prostoru radi davanja uputa ili pružanja informacija sudionicima u prometu mogu se sagledati kao svojevrsna koreografija koja putem pravila, naredbi i obavijesti utječe na kretanje i razmišljanje građana kroz određeni prostor. U ovom slučaju znakovi se ne sastoje od naredbi i obavijesti o opasnosti već sugeriraju neka nova promišljanja prostora, vremena i kretanja otvarajući prostor za promišljanje nekih novih stvarnosti i/ili fikcija.

11-21h name: (SI): Ping-pong

• instalacija
• Showroom Galerije Nova, Teslina 7

Međunarodno aktivni umjetnik name: u svom radu Ping-pong razmišlja o fenomenu ograđenih državnih granica te o načinima rješavanja međudržavnih problema, koji se često pretvaraju u beskrajne situacije davanja prijedloga, uvjeta, ultimatuma, poziva, nacrta, preporuka iz jedne u drugu državu na polju državne, ekonomske, vjerske i bio politike.

17. travnja 2019. umjetnik i njegov suigrač odigrali su ping-pong preko panelne ograde koju je Republika Slovenija 2017. godine podigla duž slovensko-hrvatske granice neposredno uz rijeku Kupu kako bi spriječila ili barem otežala ilegalni prijelaz imigrantima.

11-23h Nika Bokić (HR): Bezopasni zagrljaji / Noli me tangere

• fanzin i S.O.S. telefonska linija
• Na svim lokacijama

Malo je reći da je ova godina bila teška. Propadali su nam planovi, odgađani su nam projekti, ostajali smo bez poslova i domova, bili smo osuđeni na boravak u disfunkcionalnim kućanstvima, ostajali smo bez bliskih osoba, osjećali smo se samo, prestrašeno i izgubljeno. Zbog odluke da se lockdown prekine da bi se spasila ekonomija više nego ikada nam se čini da je kraj svijeta stvarno izgledniji od kraja kapitalizma, potražnja poslova znatno premašuje ponudu, prognozirani pad cijena najma stanova nikako da se obistini, dobivamo polovične i kontradiktorne informacije, a kraj pandemije se ne nazire. U trenucima krize u pravilu se okrećemo zajednici, što trenutno otežava činjenica da je došlo i do izvjesne redefinicije intimnosti. Teško je bliskosti pristupati spontano kada nam se savjetuje da se držimo na dva metra razmaka i da vodimo ljubav sa zaštitnim maskama. I u tome nema ništa loše, kolektivna odgovornost ne bi se trebala trivijalizirati. Samo bi nam, eto, dobro došao zagrljaj. No je li ga u trenutnim uvjetima ispravno tražiti besplatno? Mi imamo odgovor!

12 h Antonio Grgić (HR): Spomenici sviraju

• participativni performans
• Trg Josipa Jurja Strossmayera – Spomenik Strijeljanje talaca

Poslije rušenja Berlinskog zida i Fukuyaminog proglašenja „kraja povijesti“ slijedio je jedan od najvećih ikonoklazama u povijesti svijeta – masovno uklanjanje spomenika u zemljama bivšeg Istočnog bloka. Hrvatska je slijedila taj trend i tisuće spomenika i spomen-obilježja je srušeno ili uklonjeno iz javnog prostora.

Participativnim performansom spomenik će se opet pretvoriti u objekt u javnom prostoru, ali i u muzički instrument. Naime udaraljkama će se proizvodili zvukovi, a pošto su spomenici vrlo često izrađeni od bronce sa unutrašnjošću koja je prazna, oni funkcioniraju kao izvrsni i unikatni instrumenti sa visokom kvalitetom zvuka. Lupanjem po različitim dijelovima spomenika proizvode se različiti zvukovi.

Kompozicija koja će se izvoditi tijekom performansa biti će kreirana in situ, participativno, sa sudjelovanjem svih zainteresiranih i biti će uvijek jedinstven i neponovljiv događaj u prostoru. Na taj način spomenik bi se vratio građanima.

13-24h Petra Mrša (HR): Landscape

• instalacija u formi zastava
• Trg bana Josipa Jelačića, Trg kralja Tomislava, Trg Republike Hrvatske

Nismo izlazili iz stana danima. Nismo smjeli biti vani u grupi. Škole, klubovi, sportski centri, parkovi, bili su zatvoreni ili zabranjeni, policajci su kontrolirali kretanje, dozvoljavajući samo ono neophodno. Na ulici praznina. Kad bi pored nas prošao neki stranac, okrznuo bi nas trenutak topline i razumijevanja. Sreća da je drugi čovjek tu. Paralelno i/li zajedno. Stres je značajnije pogodio veće gradove nego manja mjesta, budući se u prvima život redovito odvija u većim skupinama. Vraćaju li se sada stvari na staro? Kako doživjeti, a ne ignorirati ulice, strance, susjede u napučenim gradovima koji u potrazi za zaštitom od prevelike količine podražaja kreiraju blaziran pogled i reakcije?

U brojnim post-koronskim šetnjama javnim gradskim prostorom, prikupljala sam odbačene objekte s ulica kao tragove (i dokaze) ljudskog obitavanja. Njihovu dotrajalost i odbačenost dodatno sam označila destruktivnim činom njihova paljenja. Nakon toga, njihovu sam vrijednost i distopijsko-futurističko-nostalgičan odnos prema istima prikazala fotografirajući ih u studijskim uvjetima, te uvodeći u prizor dijelove svoga tijela i postamenta kao elementa muzeja na kojima se izlažu odabrani objekti koji kuriraju naša sjećanja. Tako nastala serija fotografija postavljena je u javni prostor u kojeg poziva.

15h Petra Mrša (HR): Lekcija

• 45-minutna raspršena grupna šetnja u javnom prostoru

Drugi dio rada obuhvaća poziv publici/ izvođačima da 45-minutni školski sat provedu lutajući ulicama svoga grada u plavim, higijenskim navlakama za cipele. Jednostavne, plave najlonske navlake odvode od rutinizirane percepcije prema kirurškom zapažanju pogleda slučajnih prolaznika i urbanog pejzaža. Svi koji sudjeluju, upućeni su da sa šetnje donesu jedan objekt kojeg će postaviti ispred svoje zgrade.

17-21h Selma Banich (HR): Milovanje

• performans
• Galerija Arheološkog muzeja u Zagrebu, Pavla Hatza 6

Na ulazu u Galeriju AMZ u Ulici Pavla Hatza, koja se do 1990. zvala Ulica oslobođenja 8. maja 1945., dočekati će vas volonter/ka s festivala Ganz Nove Perforacije. Izmjeriti će vam temperaturu, zatražiti će da stavite masku ako to već niste i ostavite kontakt podatke. Prema kvadraturi, u prostoru galerije mogu istodobno biti 22 osobe. Ono što će se zatim dogoditi, ovisiti će o vama i umjetnici koja vas zove na Milovanje.

Položiti dlan ili neki drugi dio tijela na tijelo. Dotaknuti, zahvatiti, okrznuti. Dodirom biti s drugom i s drugim i s drugima. Pomilovati, golicati, potapšati. Biti i s tijelom koje se ne dira ako to ne želi. Biti sa jer tijelo nikada ne stoji samo. Osluškivati, opažati, osjetiti. ”Svi radikalni angažmani izumi su u nekom smislu, nepromišljeni, neiskušani, izvanredni”, piše Erin Manning. U vremenima mnogostrukih pandemija, ostati nepokolebljivima u kritici moći. I tako bivati zajedno. U improvizaciji sa osjetilima.

17-23h Vladimir Novak (HR): Parametri

• intervencija u prostoru skulpture Oči pročišćenja Mirosława Bałke ispred Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu

Rad PARAMETRI, jedna je od tri svjetlosne instalacije procesualnog više medijskog projekta NE/IMA(M) VREMENA, započetog u travnju 2020. kojim autor secira pojmove zatvorenosti, okvira, kompleksnost pitanja i fragilnost granice unutarnjeg i vanjskog, intimnog i socijalnog.

Konstantna mijena, nepredvidivost i imerzivni momenti koji zahtijevaju svoje vrijeme kojeg u principu nemamo, osim što su postali karakteristični u novonastaloj društvenoj okolini, izvor su i interes rada kojim autor fokus usmjerava na vrijednost procesa naspram završenosti, dovodeći time u pitanje mogućnosti i stanja krajnosti umjetničkog rada uopće.

Kontekst festivala Ganz novih Perforacija navodi autora na prijedlog intervencije u trenutno nefunkcionalnu skulpturu Oči pročišćenja Mirosława Bałke ispred MSU kao adekvatnog prostora za perforaciju u društveno i kulturno tkivo. Postavljajući u odnos privremeni zahvat naspram stalnog postava i karakter projekta iz kojeg rad proizlazi, ulaskom u prostor postojeće skulpture autor uspostavlja dijalog o mijenama kroz procese ispitivanja uvjeta umjetničkog rada i faktora koji na sam rad utječu u procesu nastajanja, izvođenja i prezentacije. Koristeći potencijal medijske transformacije materije koju rad inicijalno uključuje i potencijalno generira u odnosu na kontekst izvođenja, prevođenjem ključnog, a odsutnog elementa Bałkinog rada – odzvanjajuće buke padajuće vode unutar prazne betonske strukture – cilj je reaktivirati moćni ambijentalni i akustički karakter Bałkine skulpture u vidu prostorne instalacije oblikovane zvukom i video projekcijom.

21h Vlasta Delimar i Milan Božić u suradnji sa Silvijom Dogan (HR): Tišina živih skulptura u tišini oštećenih kuća

• projekcija fotografija performansa
• dvorište ispred Zagrebačkog plesnog centra, Ilica 10

Graditeljstvo i kiparstvo svojim zajedničkim oblikovanjem izražavaju zajednički duh razdoblja u kojem su nastale. Kiparska djela dopunjavaju i dovršavaju kompoziciju arhitekture, ne kao ukras, nego kao njezin ravnopravan sastavni dio.

Tijela Vlaste Delimar i Milana Božića ponašaju se kao potencijalne skulpture koje pokazuju trenutno stanje i odnos spram oštećenih građevina zbog nedavnog potresa u Zagrebu zanemarivši komponentu tijela skulpture kao ukras koji pokazuje sklad i uravnotežen odnos arhitekture i skulpture. Ova tijela skulpture poistovjećuju se s oštećenim kućama koje su do trenutka oštećenja trebale biti kao slika univerzuma koji je brutalno poremećen. Prisustvo živih tijela skulptura oštećenim kućama prenosi svoju energiju kao pokušaj revitalizacije i obnove.

Živa Tijela skulpture mogu se postaviti na različitim mjestima oštećenih građevina; u prozoru, na nekim vratima, na balkonu, na nekim rupama u zidu gdje nedostaje cigla ili neki drugi građevni materijal, na oštećenim zabatima i tavanima, na oštećenim krovovima…stubištima…

Živa Tijela skulpture stoje na odabranim mjestima i trebaju biti viđena ako se radi o frekventnim mjestima, a na mirnijim mjestima vrijeme stajanja može trajati koliko i fotografsko i video snimanje. Tijela umjetnika su obojena u roza i plavu boju.