Archived: Nadrealni prostori Švankmajera

U svijetu animiranog filma jedno je autorsko ime već šesto desetljeće simbol prepoznatljive sinergije rafiniranosti zamisli, poetičnosti volumena i osobitog korištenja prostora. Riječ je o jednom od najvećih autora animiranog filma današnjice, češkom redatelju i likovnom umjetniku Janu Švankmajeru. Povodom njegova 85. rođendana te 55 godina premijere prvoga filmskog djela Posljednji trik iz 1964., posjetitelji Animaskopa u kinu Tuškanac mogu vidjeti redateljeve izabrane radove koji se prikazuju u sklopu tradicionalnoga Tjedna češkog filma, ove godine u svom 26. izdanju od 11. do 14. listopada.

Jan Švankmajer rođen je 4. rujna 1934. u Pragu. Od malena fasciniran ljepotom i mogućnostima kazališta lutaka, školovao se na kazališnom odjelu Srednje škole za primijenjenu umjetnost te na studiju scenografije i lutkarske režije na Kazališnoj akademiji. Umjetnički se profilirajući u teatru Laterna magica, eksperimentirao je različitim filmskim tehnikama realiziravši 1964. svoj prvi film Posljednji trik, a već je sljedeće godine osvojio nagradu na Međunarodnom filmskom festivalu u Cannesu za svoj rad Johann Sebastian Bach: Fantazija u g-molu. Sljedeća tri desetljeća realizira niz iznimnih kratkometražnih ostvarenja osvajajući priznanja na najprestižnijim svjetskim filmskim festivalima u Annecyju, Berlinu i Montrealu. Krajem 1980.-ih počinje režirati također hvaljene i nagrađivane dugometražne filmove (Alice, Faust), do sada njih sedam.

Po mnogo čemu jedinstven ne samo kao redatelj nego i kao stvaratelj posve novih filmskih svjetova, uvijek kroz prožimanje opijajuće nestvarnog i opipljivo zbiljskog, čudesno animiranog i začudno zaigranog te vedrog i duhovitog s jedne i mračnog i upozoravajućeg s druge strane, Jan Švankmajer nadahnuće je pronalazio u umjetnosti nadrealizma te postao njezinim prvakom u animiranom filmu. Poznat po svom magičnom korištenju lutaka te lucidnom spoju slojevitih ideja i tehnika njihova prenošenja u filmsku umjetnost, Jan Švankmajer svoje je ime i svoju matičnu kinematografiju trajno unio u svjetsku umjetničku baštinu. Stoga je 2000. na zagrebačkom Animafestu dobio Nagradu za životno djelo.

Prikazujemo šest filmova nastalih od 1972. do 1992. godine:

Leonardov dnevnik / Leonardův deník (1972), 11′
Mogućnosti dijaloga / Možnosti dialogu (1982), 14′
Klatno, jama i nada / Kyvadlo, jáma a naděje (1983), 15′
Tama, svjetlost, tama / Tma, světlo, tma (1989), 8′  
Smrt staljinizma u Češkoj / Konec stalinismu v Čechách (1990), 10′
Hrana / Jídlo (1992), 17′

Uvodna riječ Boško Picula.