Archived: Moji tužni monstrumi

Novi dramski rad Mate Matišića nadovezuje se na “Ljude od voska” ehom, postupkom i nekim likovima te toponimima; kao i tamo, i ovdje dramatičar intrigantno propituje poroznost granice između zbilje i fikcije, biografije i izvedbe, osobe i lika.

U središtu “Mojih tužnih monstruma”, podnaslovljenih kao “dramski dnevnik”, tako je Mate, “dramski pisac i glazbenik”, a materijal nam donosi scene gdje se maštovito spajaju teatralnost i svojevrsna hiper-događajnost s intimnošću i dokumentarnošću koje se ne boje izložiti intiman prostor, naprotiv.

Amalgam u koji smo pozvani uroniti tako je ispisan da nam nije moguće razlučiti što je stvarno, a što izmišljeno; uostalom, to niti je moguće, niti je bitno. A tu je i humor, po Matišićevom običaju drzak, bujan, višeznačan. Osim što su dramski obračun s osobnim demonima, “Moji tužni monstrumi”, u režiji Vita Taufera, itekako su zainteresirani za društveni kontekst, kolektivne boli i nepravde, čvorove koje nismo raspetljali, za provokaciju koja nije sama sebi svrhom, na kompleksni glumački angažman, transformativnu (su)igru…