Archived: Mario Kučera: Nigdje

MARIO KUČERA: NIGDJE

• 8. travnja – 2. svibnja 2021.

Dugi, svijetli, ljetni dani, tople i vedre noći pod kišom iskričavih zvijezda, ribarske brodice koje na pučini svojim svjetlima u dubini plavetnila stvaraju nove vizualne doživljaje, teški sivi oblaci nad zrcalnim površinama solarnih ploča, visoki valovi koji se pod silinom vjetra rasipaju u prašinu morske pjene samo su neki od kadrova koje je prošlo ljeto na Visu snimio suvremeni hrvatski fotograf Mario Kučera.

Iako je iz Zagreba krenuo s određenom koncepcijom o tome kako bi njegova nova serija fotografija trebala izgledati, dolaskom na otok, kojem se zbog ljepote prirode i pozitivne energije često vraća, shvatio je da je svoju prvotnu ideju već mentalno proživio i da mu više ne predstavlja nikakav izazov. Neopterećen tragovima prošlosti i oslobođen neizvjesnosti koju nosi budućnost, Kučera je na tom udaljenom mjestu uspio osjetiti čistoću sadašnjosti, a kroz prizmu proživljenog iskustva i emocionalnog stanja stvorio je niz prostorno i vremenski nedefiniranih kadrova koji su mogli biti snimljeni na bilo kojem drugom mjestu ili uopće nisu morali nastati. Objedinjeni u seriji pod nazivom „Nigdje“, prvi ih put javnosti predstavlja u Studiju Moderne galerije „Josip Račić“.

Nigdje za umjetnika nije tek imaginarno mjesto u kojem se spajaju pojavni i čulni svijet, već ono predstavlja pročišćeno stanje svijesti, bljesak uma, bezvremenost u vremenu, ali istovremeno i svakodnevicu koju živimo, egzistenciju satkanu od niza nepovratnih trenutaka koje primjećujemo ili ne primjećujemo a koji čine bogatstvo života.

Sve je to Kučera ispričao serijom crno-bijelih fotografija, čime je dodatno potencirao to Nigdje koje – za svakoga tko živi svoju zbilju ne odričući se osjetilnih doživljaja i ne bježeći od vlastite odgovornosti za uspjehe, pokušaje i promašaje – predstavlja permanentno propitivanje scenarija koji je sam život. Uz uvjet da smo dovoljno osviješteni da ga prihvatimo samog po sebi, bez bojazni kamo će nas odvesti.

Njegove fotografije kroz „nevidljivo događanje“ sublimiraju stvarnost, ali i nagovještavaju budućnost. One su u isto vrijeme crni oblak, mrak koji plaši, tmina koja obavija poznate vizure, ali i naznaka nekog novog početka. U njima se osjeća pritajena romantika koja priziva na površinu suptilnost osjećaja. Očekivati jedno, a dobiti sasvim nešto drugo – ali jednako iskustveno, snažno i umjetnički doživljeno – samo po sebi je uzbudljiv izazov i majstorski blagoslov. Jer stvari i pojave koje nas okružuju treba znati vidjeti i doživjeti.

I po danu možemo proći pored nekih važnih stvari kao da žmirimo. Kao što ih i po noći možemo vidjeti kao da su nam se ukazale usred bijela dana. Sve je stvar percepcije, slobode duha i dubine osjećaja. Bijeg od stvarnosti može u određenom trenutku postati sama stvarnost i tako ogoljena privući nas da u njoj uživamo. Te gotovo kozmičke relacije trenutka i doživljenog Kučera je zabilježio na jedinstven način, a korištenjem posebne tehnike uspio je prevladati vrijeme. Dan ili noć, uopće nije važno. Važno je ono što doživimo i osjetimo u nekom trenutku.
Naše oluje, naš brod usred uzburkanog mora, munje koje paraju nebo baš kao što neke teške emocije paraju srce, mogu nas baciti u ocean turobnih i teških misli. Ali, iako nam se počesto čini da je oko nas sve crno i da nema baš puno toga što bi u nama probudilo optimizam, dogodi se neki poseban zalazak sunca ili tračak sunca na natmurenom nebu. U tom trenutku to Nigdje, koje tako često spominjemo, postaje – Negdje. Na Visu, na nekom drugom otoku, nekom drugom mjestu… Mi ga doživljavamo, prepoznajemo, stvaramo i težimo mu.

Lana Šetka

Radno vrijeme:

• ponedjeljak – petak 11 – 14 / 15 – 19 sati
• subota i nedjelja 10 – 13 sati
• Praznikom zatvoreno