Događaj počinje za

Kuća od bambusa

Informacije

  • Hrvatski

Kuća od bambusa

House of Bamboo, igrani, krimi-drama, SAD, 1955

REŽIJA: Samuel Fuller

SADRŽAJ:

Japan 1954., američka vojna uprava. Izvršena je pljačka vlaka koji je prevozio oružje, streljivo i dimne bombe, teret koji su osiguravali američki vojnici i japanska policija. Tijekom pljačke ubijen je američki narednik. Pet tjedana kasnije, lopov po imenu Webber leži na samrti u tokijskoj bolnici, jer je na njega pucao jedan od pripadnika njegove vlastite bande. Istražitelji američke vojske otkrivaju da je na Webbera pucano iz istog pištolja od kojeg je stradao narednik tijekom pljačke vlaka. Također, među pljačkaševim stvarima pronađeno je pismo Amerikanca Eddiea Spaniera, koji piše da se želi pridružiti Webberu u Japanu nakon otpuštanja iz američkog zatvora. Iako Webber odbija navesti druge članove svoje bande, otkriva da se tajno oženio Japankom Mariko Nagoya. Tri tjedna kasnije Eddie Spanier stiže u Tokio i stupa u kontakt s Mariko, stječući njezino povjerenje fotografijom na kojoj je snimljen zajedno s Webberom. Ona mu kaže da je Webber umro te da nije znala za njegov kriminalni život, kao i da nikada nije tražila pomoć policije iz straha da bi mogla biti meta njegovih ubojica…

Pedesetih godina filmska kuća 20th Century Fox snimila je niz filmova na dalekoistočnim azijskim lokacijama, među njima i Kuću od bambusa, labavo temeljenu na Ulici bez imena Williama Keighleyja iz 1948., preciznije scenariju za taj film čiji je potpisnik bio Harry Kleiner (Fantastično putovanje, Bullitt). Kleiner je scenarij preradio u suradnji sa režiserom Samuelom Fullerom, a osim scenarista, dva su filma imala i istog direktora fotografije – Joea MacDonalda (Mladi lavovi). Kuća od bambusa snimljena je uz podršku američke vojne policije u Tokiju i Osme armije koja je bila glavni oslonac američke okupacije Japana, a pomoć su pružile i japanska vlada te tokijska policija. Riječ je o jednom od niza filmova u kojima se Fuller bavi interakcijom Amerikanaca i pripadnika dalekoistočnih naroda (Korejaca, Kineza, Japanaca), uvijek se dotičući, u većoj ili manjoj mjeri, rasne problematike, međutim jedinom koji je snimljen na stvarnim dalekoistočnim lokacijama. Ono po čemu se najviše pamti jest fascinantna kolor fotografija na širokom platnu (delux color i cinemascope) te uporaba dubinske mizanscene s oštrinom po cijeloj dubini kadra, ali i dojmljiv prikaz oporosti tadašnje japanske zbilje, zbilje zemlje rastrgane između konzervativne tradicije i progresivnih stremljenja, sve u ozračju aktualnog hladnog rata. Par glavnih glumaca, Robert Ryan (Na opasnom tlu, Gola mamuza, Divlja horda) i Robert Stack (Biti ili ne biti, Zapisano na vjetru, tv-serija Nesalomljivi), uvjerljivo se nadmeće u demonstriranju ‘prave muške’ psihofizičke čvrstine, a kontrapunkt im predstavlja nježna i podatna japanska glumica i pjevačica Shirley Yamaguchi, rodom iz Mandžurije, gdje je za vrijeme rata i japanske okupacije Kine, predstavljajući se kao Kineskinja, snimala projapanske filmove i pjesmom zabavljala predstavnike japanskih vlasti, jedva spasivši život po kapitulaciji Japana, i to tako da je pred novim kineskim vlastitima uspjela dokazati da je etnička Japanka, čime je u zadnji tren izbjegla pogubljenje kao izdajnica.

BOJA, 102′

Objavio

imgPlaceholder

Matina Tenžera

Tel: 0917361510

E-mail: info@divan.hr