Archived: Kod amidže Idriza

Kod amidže Idriza

igrani, drama, BiH, 2004

REŽIJA: Pjer Žalica

SADRŽAJ:

Nakon nekoliko godina što ih nije obilazio, sredovječni Fuad Memić zvani Fuke stigne u posjet svom stricu Idrizu i strini Sabiri. Formalni razlog Fukeova dolaska je popravak bojlera u amidžinoj kući, no kako to već biva, stric i amidžinica će nećaka pozvati na kavu, što će on sa zadovoljstvom prihvatiti. Međutim, vrlo brzo će se suočiti s velikom samoćom i neizlječivom boli dvoje starih ljudi kojima je tijekom rata u 90-ima poginuo sin. A kad počne popravljati posve dotrajali bojler, Fuke će shvatiti da su mu za to potrebni rezervni dijelovi koje mora donijeti. Obećavši amidži i strini da će se uskoro vratiti i dovršiti posao, Fuke će otkriti da je akumulator njegova starog Golfa sasvim prazan i da ga ne može upaliti. Zbog toga noć odluči provesti u domu svog amidže, ni ne sluteći da će ubrzo otkriti ozbiljan sukob koji njegove nesretne i usamljene rođake čini još nesretnijima i udaljenijima.

Postratna psihološka egzistencijalna drama redatelja Pjera Žalice (Gori vatra, Koncentriši se, baba) 2004. godine bila je bosanskohercegovački kandidat za Oscara u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, no nije ušla u uži izbor, a godinu kasnije je s uspjehom prikazana na festivalima u Solunu i Bruxellesu. Riječ je o autentično i sugestivno ambijentiranom ostvarenju sporog ritma i dojmljivog tjeskobnog ugođaja, koje na intrigantan i vrlo emotivan način govori o ratu i njegovim posljedicama, o patnji i samoći te o izgubljenosti dvoje starih ljudi koji su u ratu izgubili sina, smisao svoje egzistencije. Koncipirano kao psihološki film atmosfere, djelo u kojem se malo toga događa dominantno je film stanja a tek sporadično zbivanja, s pričom u kojoj vrijeme kao da stoji i s dramom u kojoj formalno nema klimaksa. No ta je drama itekako snažna, a Žalica ju promišljeno gradi s osloncem na smirenu i sigurnu režiju, na ozračje izražene sjete u kojem tišina govori više od riječi, na prigušenim gestama i grimasama predočenim likovima kompleksnih karaktera te na suptilnu i polaganu gradaciju traume Idriza i njegove supruge, traume koja se isprva sluti tek u detaljima, da bi s vremenom bivala sve konkretnija. Formalni protagonist je Fuke, kojeg odlično tumači Senad Bašić (Gori vatra, Lud, zbunjen, normalan), no cjelinom suvereno dominiraju maestralni Mustafa Nadarević i Semka Sokolović Bertok (Druga strana medalje, Pucanj), kojoj je uloga amidžinice Sabire jedna od najdojmljivijih u karijeri dugoj više od pola stoljeća. Načini na koji Nadarević i Bertok dočaravaju dimenzije tragičnosti i izgubljenosti svojih likova uistinu su impresivni.

BOJA, 35 MM, 94′

Kinoteka: Sjećanje na Mustafu Nadarevića

Osim kazalištu i televiziji, Mustafa Nadarević dao je izniman doprinos hrvatskom i jugoslavenskom filmu. U hrvatskoj kinematografiji najviše se pamti njegova sjajna uloga Leona Glembaya u Vrdoljakovim Glembajevima (1988), za koju je osvojio Zlatnu arenu na pulskom filmskom festivalu, a upečatljive uloge ostvario je i u filmovima drugih republičkih kinematografija. Njegovo zadnje glasovito pojavljivanje na filmu jest naslovna uloga u filmu Kod amidže Idriza (2004) Pjera Žalice. U ovom opširnom ciklusu donosimo vam osam Nadarevićevih filmova koji svi imaju istaknuto mjesto u povijesti hrvatske i jugoslavenske kinematografije.

Program je realiziran u suradnji s Hrvatskom kinotekom.

Ulaz na filmove Mala pljačka vlaka, Priča iz Hrvatske i Glembajevi je besplatan, dok se na ostale filmove u programu ulaz naplaćuje po redovnoj cijeni (25 kn).