Ja od jutra nisam stao

Kada pomislite na vunu, što vam prvo pada na pamet? Kada zamislite preslicu, tko za njom prede? Je li vam toplo?

Krenimo redom. Spolovi su neravnopravni, žene imaju manja prava i manje plaće. Kako dovesti stvari u balans?

Una Vizek odlučila je napraviti jedan zanimljiv dramski eksperiment. Ona je zamislila kako bi bilo da je obrnuto. Kako bi bilo da u ovome svijetu nisu dominantni muškarci, nego žene, da drže vodeće pozicije i imaju bolje plaće, da se lakše školuju i lakše zapošljavaju? Da muškarci ćube u kući na porodiljnom, kuhaju, čiste i čuvaju djecu.

Mogla je ona jednoj tako velikoj temi pristupiti veliko i pretenciozno, ali nije. Ona je ovom inverzijom opteretila nejaka ramena četvorice naših junaka. Četiri prijatelja viđaju se rijetko, ali znaju se oduvijek. Tri mlada oca i jedan slobodni umjetnik. Večeras nema žena, samo muškarci. U kuhinji se priprema gozba, u frižideru se hladi vino, na stolu su karte. Večer počinje obećavajuće, soba je prostor njihove slobode. Pjeva se, pleše, ne karta i priča. Zaplače se, nije lako.

Nije lako ostati normalan i hraniti djecu, a kamoli još biti muškarac. E, a zamislite to da tijekom čitave večeri nitko ne spomene nogomet ili automobile. Kakav je to svijet i je li neslan? Čini mi se da nije.

Walk a mile in my shoes, kažu Englezi, i upravo to radi ova drama. Ja od jutra nisam stao eksponira nas svakodnevici koja je možda pomalo hororična, ali pritom nas malo i zabavlja.

Dražen Krešić, redatelj