Archived: Buđenje proljeća

Drama “Buđenje proljeća” Franka Wedekinda napisana je kao kritika institucija koje sudjeluju u odgoju i obrazovanju djece. Likovi odraslih predstavljaju nosioce institucionalnih vrijednosti, a likovi djece silu koja se pokušava oduprijeti tim vrijednostima. Podnaslov drame implicira kako se radi o dječjoj tragediji. Zbog problema u sustavu na koje drama ukazuje dvoje djece završava tragično: Moritz Stiefel počini samoubojstvo zbog neuspjeha u školi, a Wendla Bergman umre od posljedica ilegalno napravljenog pobačaja.

Predstava “Buđenje proljeća” razlikuje se od drame Franka Wedekinda po izostanku likova odraslih.

Izravne sukobe između likova odraslih i likova djece zamjenjuju odjeci tih sukoba, unutarnji sukobi i posljedice tih sukoba na odnose između likova djece. Prostor odriješen likova odraslih trebao bi biti prostor u kojem je moguće neopterećeno istraživanje seksualnosti, odnosa prema fantaziji, nasilju i smrti, ali to ne može biti. Iako se radi o adolescentskoj sklonosti istraživanju koja je dio odrastanja, posljedice prijestupa ostaju neizbježne.

Predstava progovara o raspadu tek uspostavljenih svjetova i otvara pitanje društvene odgovornosti koje se tiče svih uzrasta.