Archived: Antigona

Antigona

Redateljica: Angela Richter

Koprodukcija s Théâtre de Liège i Emilia Romagna Teatro Fondazione

Moja zamisao bila je jednostavna: obraditi Sofoklovu verziju kao zasebnu krhotinu razbijena vrča i nadopuniti je ostalim krhotinama, u nadi da je kroz taj proces moguće spoznati nekakvu istinu. (Slavoj Žižek)

Novom obradom klasičnoga kazališnog predloška Slavoj Žižek poseže za načelom trojstva; u smislu: triás — načelo trojedinstva teza-antiteza-sinteza. U svojoj verziji Antigone, koju skicira kao etičko-političku vježbu u stilu Brechtovih didaktičkih komada, Žižek nudi tri moguća kraja tragedije, ostavljajući gledateljima slobodu u donošenju odluke o sudbini suvremene Antigone. Sistematična analiza Europe kao današnjeg sustava otvara pogled na krizu eura, izbjegličku krizu, Brexit, politiku stezanja remena, na zaoštravanje graničnih režima, podizanje ograda i izolaciju, na razne infiltracije i fake news — pogled na svijet u kojemu postoji prijetnja od raspada Europe. Kazališna se večer s Antigonom tome zlokobnom scenariju želi suprotstaviti paneuropskim odgovorom. Slavoj Žižek bavi se pitanjem: Kakva bi (i koja?) Antigona mogla pravedno (objektivno) prosuditi uvjetovanosti našega vremena?

Za Antigonu se može činiti da oscilira između dvaju ekstrema; tradicionalnoga i fundamentalnoga, bezuvjetno inzistirajući na simboličkom zahtjevu, pozivajući se na običaje i stare zakone bogova.

U ovome post-političkome svijetu čije je definirajuće obilježje konsenzus, je li jedina mogućnost otpora ona tradicionalistička (s grčevitim držanjem za prošlost i odbijanjem prihvaćanja neizbježnosti novoga globalnog neoliberalnog poretka) ili ona fundamentalistička? Kako je pobuna više uopće moguća? Svojim redateljskim uprizorenjem Angela Richter želi potaknuti na razmišljanje o načinu na koji bi bilo moguće ponovno probuditi političko u obliku politike onih bez glasa, u Europi krize i prevrata. Ovom praizvedbom zagrebački se HNK afirmira kao jedno od središta europske kazališne inovativnosti.

Slavoj Žižek (1949.), slovenski filozof i pisac, rođen u Ljubljani, poznat po doprinosu na području političke teorije, teorije filma i teorijske psihoanalize. Međunarodno priznanje postigao je kao socijalni teoretičar poslije objavljivanja prve knjige The Sublime Object of Ideology, postavši jedan je od poznatih svjetskih intelektualaca i filozofa. Stariji je istraživač na Institutu za sociologiju i filozofiju u Ljubljani te profesor na prestižnoj European Graduate School, a često i gostujući profesor na prestižnim engleskim i američkim sveučilištima. Antigona je njegovo prvo dramsko djelo.

Angela Richter (1970.), rođena je u Ravensburgu, a studij kazališne režije završila je na Akademiji za glazbu i kazalište u Hamburgu, gdje je 2006. osnovala kazalište Fleet Street koje je i vodila do 2010. Bila je stalna redateljica u kölnskome Schauspiele. U svojim režijama koristi se raspravama o određenim temama, povezujući različite medije u sklopu kazališne predstave. Godine 2014. pokrenula je veliki projekt s njemačkom televizijom WDR, koji prati život i rad digitalnih disidenata. Uprizorenje Žižekove Antigone prva je njezina režija u zagrebačkome HNK.