Archived: Putujuće pozorište Šopalović

Povijesno i zbiljsko isprepliću se i sukobljavaju s mitološko-sudbinskim određenjem čovjeka na ironijskoj ravni, upravo onako kako Northrop Frye sagledava književnost 20. stoljeća, od Kafke i Joycea do Becketta i Ionesca.

U sudaru ovih dvaju suštinskih određenja, čovjek postaje žrtvom, dok ironiju ljudskoga života karakterizira, između ostaloga, i lik tipične žrtve koja, usprkos pripisanoj krivnji, neumitnošću povijesnih procesa (koji održavaju privid realističke stvarnosti), ostaje u mitološkom kontekstu nevino žrtveno jagnje, odnosno tipski lik koji se u starogrčkoj drami naziva pharmakos. Pharmakos je istobno i nevin i kriv.

Nevin je zato što su konsekvence za njegove postupke nesrazmjerne postupcima, a kriv zato što je pripadnik, kako to naziva Frye društvene krivnje, odnosno zato što živi u svijetu u kojemu su nepravde neizbežan deo egzistencije. (dr. Jasmina Vrbavac)