Novo ruho

Čovjek čini odijelo, da bi odijelo činilo čovjeka, a car je gol.

Ništa novo.

Izjava o carskoj golotinji nadrasla je adresu svoje bajke i ugnijezdila se u svakodnevnu društvenu svijest kao nosilac male istine ispod velike laži. Kritički potencijal Andersenove bajke tako danas nadrasta svoj literarni format i svaku mogućnost njegovog kazališnog uprizorenja, samo zato što su kritika i prokazivanje društvenih vrijednosti – nova društvena vrijednost. Ne vjerujemo nikome i ne vjerujemo ni u šta. Može li bajka naći svoje mjesto pod suncem u sjeni sumnjičavosti i još važnije – koji jezik preostaje kazalištu, kad istina i laž na ulicama, u tramvaju, u saboru i u banci…svakodnevno igraju poker na svlačenje.

Predstava NOVO RUHO preispituje tko još vjeruje u bajke i tko bolje blefira u ovoj partiji.