Archived: Ivica i Marica

Ivica i Marica

• Režija: Lea Anastazija Fleger
• Tekst: Braća Grimm / N. Rafaj
• Trajanje: 65 minuta
• Premijerna izvedba: 08. 11. 2019.
• Dobna granica: 5+

Bajka o bratu i sestri koji lutajući šumom nailaze na jedno tek naizgled slatko iznenađenje, jedna je od najpoznatijih bajki braće Grimm uz koju generacije iznova svjedoče o neiscrpnoj ljubavi djece koja potporu pronalaze samo jedno u drugome

Može li bajka uopće opstati u današnjem kontekstu unutar kojeg se djeci nudi toliko različit sadržaj u tako kratkom vremenu? Upravo je opstojnost bajki braće Grimm postala mjerilom koje nam govori kako ćemo bajke još dugo i rado slušati.

Bajka o bratu i sestri koji lutajući šumom nailaze na jedno tek naizgled slatko iznenađenje, zasigurno je jedna od najpoznatijih bajki braće Grimm koja generacijama i generacijama pomaže formirati vlastite odgovore na vječna dječja (ali ne i samo dječja) pitanja poput – kako se snaći u nepoznatim situacijama? Što kad se savjeta „ne pričajte s nepoznatima“ sjetimo u trenutku kad ih više ni ne smatramo nepoznatima? I tko bi uopće mogao odoljeti kući od slatkiša? Izazov postavljanja bajke koju bi svi mogli prepričati u jednom dahu, koja se ne trudi sakriti okrutnost kao ni tamnu stranu života, kroz dječju vizuru ipak uspijeva otvoriti prostor za nove interpretacije i hvatanje u koštac s pravilima koja već pjevaju sve ptice na granama kao i pravilima koja tek trebamo naučiti. Smatra se kako je sama bajka nastala u 19.stoljeću, za vrijeme velike neimaštine i posljedične gladi no ona ne gubi na svojoj aktualnosti već nas iznova podsjeća na potrebu za propitivanjem krajnosti – dječjeg svijeta i svijeta odraslih u kojem tako često vladaju potpuno drugačije zakonitosti, očekivanja, kao i vrijednosti. Karakteristično za bajke, pred glavne junake se uvijek postavljaju razna iskušenja koja oni uz pomoć raznih pomoćnika nadvisuju no što kad i za same pomoćnike nismo sigurni jesu li na našoj strani?

Svijet Ivice i Marice ne gleda se ružičastim naočalama no ipak je to dječji svijet, pa tako ni u samoj scenskoj izvedbi ne nedostaje igre, glazbe kao ni šarenila. Vježbanje mašte ostaje zalogom kazališta, koje gradi most između krajnosti, i približava nam i ono strašno, kako bismo prvom prilikom, mogli još kreativnije to pretvoriti u ništa manje nego pustolovinu. Lutajući iz situacije u situaciju, koje za sobom povlače nove prepreke, zajedno se podsjećamo kako je svaki problem koliko god velik i strašan bio i rješiv, uz veliku porciju zajedništva i pokoji prstohvat hrabrosti. Taj podsjetnik od jednake je važnosti za sve male kao i velike, sve one koji nestrpljivo prvi put slušaju ovu bajku, a već u drugom trenu postaju oni koji je pričaju nekim novim radoznalim ušima.