Medejina djeca

Medejina djeca može se smatrati predstavom na razmeđi između tri tematske linije u radu Mila Raua: belgijskog kriminala (Five Easy Pieces (2016), La Reprise (2019)), drevnih mitova (The New Gospel (2020), Orestes in Mosul (2019), Antigone in the Amazon (2023)), i privatnog života (Familie (2020), Grief & Beauty (2021), Everywoman (2020)).

Crpeći materijal iz Euripidove Medeje i dokumentacije o jednom stvarnom belgijskom kaznenom slučaju, Rau i njegov tim dugo su razgovarali s djecom o njihovom pogledu na male životne stvari, na banalnosti svakodnevice, ali i nemogućnost razumijevanja tragične ljudske egzistencije. Osam godina nakon prve predstave s djecom, „Pet lakih komada“ koju smo vidjeli na Festivalu svjetskog kazališta, on ponovno daje glavne uloge mladim glumcima.

Ovaj put bave temom od koje ih odrasli obično žele zaštititi. Nakon što su u ranijoj predstavi secirali najpoznatiji belgijski slučaj pedofilije, u Medejinoj djeci seciraju jednu od najpoznatijih grčkih tragedija o majci koja ubija svoju djecu iz osvete. Zajedno, na kraju duge večeri, pokušavaju odgovoriti na pitanje, “Zašto si stalno pričamo iste tragične priče?” Stvarni kazneni slučaj je polazišna točka: slučaj majke koja, u potpunom očaju, odlučuje ubiti svoju djecu i oduzeti sebi život — ali preživi.