Archived: Mi i oni

„(…) „Škola je najvažnija!”, viču danas svi dok zapravo misle: škola je mrtva!

Obistinit će se te zlurade misli ako se formalni sustav odgoja i obrazovanja radikalno ne promijeni. Trebala bi škola biti mjesto osobnog rasta, ali rijetko kada to jest, kako za one koje uče tako i za one koji u njoj poučavaju. Morala bi biti i mjesto kritičkog stava, ali sve je u njoj ustrojeno da se taj stav suzbije. Ima ona potencijal biti i mjesto kreativne suradnje, ali je češće mjesto u kojem se očekuje puko izvršenje zadataka. Mogla bi se tamo razvijati svijest da osobna dobrobit kreće iz poštivanja dobrobiti drugoga i drugačijega, ali se u školi češće tolerira mržnja i agresija nego što se njeguje ljubav i tolerancija. Morala bi ta škola biti i mjesto jednakovrijednih i solidarnih, ali boravak u njoj obično služi održavanju odnosa moći i klasnoj reprodukciji. Mogla bi ta škola biti i mjesto iskrena dijaloga, ali se u njoj rijetko kada otvoreno raspravlja. Mogla bi ta škola biti najbolja stvar, ali tome 2019. u Hrvatskoj još nije tako.

U doba opće društvene polarizacije u kojoj se razlike između nas i njih eksponencijalno povećavaju, škola bi mogla biti mjesto na kojem bi se upozoravalo da su te razlike neznatne. Štoviše, škola je jedino mjesto na kojem se to može sustavno činiti. Od svih društvenih podsustava u krizi upravo je obrazovanje ono koje može činiti razliku, dati snagu i osigurati nadu. I dok se pišu epitafi formalnu obrazovanju, možda bi korisnije bilo započeti razgovor o školi – iskren i bez rukavica, pozitivno životno prljav i beskrajno zanimljiv. Otvoreni razgovor koji bi završio zajedničkim urlikom: škola je najvažnija!!!!“

Boris Jokić