Archived: Vulnera

Suočavanje s pozicijom stranca. Stranca unutar državnog aparatusa. Unutar profesije. Unutar vlastite obitelji. Na sceni.
Izvedbena potraga za mjestom koje bi moglo odoljeti svim nepoznanicama koje taj stranac dovodi sa sobom. Mjestom u koje bi se tijelo moglo utisnuti. Stopiti. Srasti. Bar na koji trenutak zaboraviti na vlastitu nestalnost. Mjestom koje bi mogli nazvati domom.

No potraga, a povremeno i lutanje, kao rezultat/materijal/zadatak – nudi ranjivost. Ranjivost opterećenu utezima sinonima poput – slabost, nesigurnost, nesavršenost, nemoć… dok s druge strane njene opreke djeluju tako pozivajuće. Ugodno. No željeno mjesto ne nalazi se u tim polaritetima koji se tek što ostanemo nešto dulje s njima krenu urušavati sami u sebe.

Možemo li se umjesto u krajnosti smjestiti u prostranstvo između njih – u ranjivost kao otvorenost? Kao kapacitet za primiti, dati i otpustiti? Neke dane kao vrstu otpora i borbe, a druge dane kao potreban nam odmak? Istovremeno pokretačku i paralizirajuću silu, čije trenje nas potiče da pokušamo opet. Dići slušalicu kad s druge strane linije ne čujemo glas. Poslati zahvalu na odbijenicu. Približiti se onima koji izmiču. Prigrliti lutajućeg stranca u sebi.