Archived: Smrt u Veneciji

U koprodukciji s Baletom mariborskoga SNG-a

U samoći sazrijeva ono što je originalno, smiono i začudno lijepo, pjesma. Ali u samoći sazrijeva i nešto suprotno tome, nešto nerazmjerno, apsurdno i nedopušteno, napisao je jedan od najvećih njemačkih pisaca, nobelovac Thomas Mann u svojoj noveli Smrt u Veneciji. Novela, koja je široku popularnost stekla zahvaljujući kultnome Viscontijevu istoimenom filmu iz 1971. godine, nedvojbeno nosi vlastito autorovo pesimistično i razarajuće proročanstvo, njegovu tipičnu refleksivnost te prvenstveno neumornu potragu za idealom, ljepotom. Sve to je utjelovljeno u glavnome junaku – Gustavu, koji je svojevrstan literarni amalgam nekoliko genijalnih osobnosti – Čajkovskoga koji se navodno sam zarazio kolerom popivši čašu neprokuhane vode, Mahlera i njegova nepogrešiva simfoničarskog perfekcionizma te samoga Thomasa Manna.

Gustav von Aschenbach – čovjek nemirne mašte, opterećen imperativom stvaranja, umjetnik opsjednut savršenstvom, u bojazni da mu život istječe i neće imati vremena ostvariti sve što treba i potpuno se izraziti, u trenutku kad se želi osloboditi svoje stvaralačke blokade putuje u Veneciju, ne znajući kako je to njegovo posljednje putovanje. Kao čovjek posve predan višim sferama umjetnosti, nedostupnim običnom smrtniku, postaje posve očaran nadzemaljskom ljepotom profinjena mladića Tadzia, koji s obitelji provodi praznike u Veneciji.

Mann je svoju novelu Smrt u Veneciji, napisanu 1911. označio tragedijom obeščašćenja / Tragodie einer Entwurdigung, što je uostalom bila sudbina brojnih esteta i modernih umjetnika iz razdoblja fin de sièclea, koji su postali žrtve lažnoga morala i društvene osude. To je i danas neumoljiva, dehumanizirajuća realnost suvremenoga svijeta, postojećega šovinizma i narcisoidne hiperprodukcije, gdje individualnost tone pod kolektivnim strahom neimenovane epidemije.

Cjelovečernji dramski balet, protkan rafiniranom, tankoćutnom glazbom Gustava Mahlera, čija remek-djela tako dobro izražavaju krajnje ljudske osjećaje i stanja, posve je nova plesna interpretacija Mannova literarnog majstorstva. Autorica kroz imaginarnu atmosferu neprekidnoga gibanja duše suptilno ulazi u kompleksni univerzum emotivnoga putovanja, pulsirajućega treperenja neprimjetne unutarnje sile Erosa i radikalnoga kontrasta sadržanog u literarnome predlošku.