Archived: Sad sam Matthäus

Nakon niza uspješnih projekata pod nazivom Sad Sam nastalih u suradnji s dramaturgom Goranom Ferčecom, Matija Ferlin nastavlja scensko istraživanje odnosa koreografije, teksta, narativa i performansa, ovog puta dekonstruirajući monumentalni oratorij Johanna Sebastiana Bacha Muka po Mateju.

Dugogodišnja ideja da se Bachova Muka po Mateju scenski uprizori kao izvedba za jednog izvođača i glazbeno djelo čini se potentnom u svojoj hibridnosti inscenacije koja uspostavlja dijalog između glazbe i performativnog, plesa i kazališta, kanonskog i osobnog.

Dobro poznata narativna struktura pasije samo je početni impuls predstave u kojoj se Ferlin i Ferčec bave položajem izvođačkog subjekta i tijela koje više ne može obavljati sve aktivnosti kao nekada, postajući tijelom muke ili pasije. Što tijelo čini kad nije u stanju izvršiti sve zadatke koje je postavilo pred sebe? Gdje je točka u kojoj ograničenje postaje mogućnost? Što se događa ako je ideja izvedbe veća od mogućnosti tijela?

Kroz osobne narative i metafizička razmatranja koja su pratila teško pojmljive i mučne gubitke u Ferlinovoj obitelji, predstava produbljuje teme smrti, patnje, iskušenja, tjelesnosti, odnosa pojedinca i društva, izdaje i oprosta. Širokim simboličkim korpusom koje ovi narativi uspostavljaju briše se granica između vjerojatnog i nemogućeg, racionalnog i intuitivnog, izmišljenog i stvarnog. Oni su bijeg od banalnosti smrti i ograničenosti života, mali uvidi u onostrano; male pasije i iskušenja običnih ljudi. Pojedinačne narativne linije povezane su ne samo motivom smrti, već i metafizičkim trenutkom u priči koji proizlazi iz želje da se pasija, iskušenje, pa čak i smrt vidi s nekog cjelovitijeg stajališta, a ne samo kroz prizmu egzistencijalnog materijalističkog straha od neizbježnog.