Archived: Kauboji

11. LJETNE NOĆI TEATRA EXIT

KAUBOJI

Osmero ljudi (mjesto radnje je neodređeno) našlo se zajedno s jednim ciljem: napraviti kaubojsku predstavu.

Tih osam likova, osam karaktera pratimo od početka, tj. od audicije pa sve do konačnog proizvoda – premijere. Svi ti akteri (uglavnom gubitnici) tijekom rada na predstavi razvijaju svoje životne priče utječući neminovno jedni na druge; svi se polako hvataju za predstavu i shvaćaju je kao borbu sa samim sobom te ujedno gledaju na nju kao na priliku života. Ne u egzistencijalnom smislu, već kao svoju životnu metaforu: pobijediti život, biti iznad svakodnevnog preživljavanja, tj. možda prvi puta u životu doći do kraja i to kao pobjednik. A pobjeda je sama predstava.

Predstava ima manire najklasičnijeg mjuzikla (i to je urađeno namjerno), a nadamo se da prati (možda čak i nadograđuje) dosadašnju egzitovsku estetiku.

Saša Anočić, redatelj

On je jahač ledenog pogleda u kojem se zrcali samoće i prerije horizont, a šešir mu miriše na znoj, krv i nešto viskija. Okorjelo srce ovog, samorazumljivo, ubojice bez razloga može zagrijati jedino zanosni glas pun meda i obećanja jedre barske pjevačice.

Ovo je početak jedne od tisuće sličnih vestern-priča našeg djetinjstva. Priča o gubitnicima u neuspjelim pokušajima da to više nisu. U jedno bezimeno mjestašce, nalik Ogulinu, ili Bednji ili Ladimirevcima, stiže redatelj koji odlučuje vratiti se svome djetinjem snu o kaubojima i postaviti mjuzikl s lokalnim naturščicima. Ova trupa sazdana je od ljudi koji, poput bova, plutaju u vremenu i prostoru, koji su, na putu od rođenja do odraslosti, svaku moguću šansu izgubili ili jednostavno – prespavali. To je pozicija iz koje kreće saga o njima i njihovom odskoku u snove, zajedno s vestern-mjuziklom u punom sjaju, poput ode žanru koji slavi herojstvo antiheroja, barut, suze, usnu harmoniku i poljupce na mjesečini. Mogućnost grubosti i nemogućnost nježnosti, okvir je melodrame. Korektnost politički nekorektnog humora, lavine naoko usputnih bizarnih bravuroza, šaka su u trbuh licemjernosti korektnog društvenog bontona, ovdje i sada.

To je ona šaka koju poznajemo iz ostalih Exitovih predstava, baš kao i natprosječna glumačka spremnost, maštovitost pokreta i kirurška preciznost detalja u izvedbi kojom ni iz čega, iz tame prazne pozornice, nastaje sve, pa i mnogo više. Sve to, KAUBOJI su naslijedili od EXITA, ali ovi revolveraši i pjesnici odjahali su ipak nešto dalje! Dogodilo se ono što smo s nestrpljenjem čekali, jer nakon DEKADENCIJE, IZBACIVAČA, SHAKEspearea na EXit, KAKO MISLIŠ MENE NEMA?! i drugih predstava koje su zatvorile uspješni krug Exitove estetike, postavilo se pitanje – kuda dalje?

Mjuzikl, žanr koji za cijenu karte nudi društvenu eutanaziju, slatkoćom nota i u oblaku pudera uljuljkuje od posla umorne građanke i građane, elem, pa on je upravo SUPROTAN svim načelima exitovskog poimanja kazališta!? Jašući na slatkim stereotipima žanra mjuzikla, ali naoružani exitovskom brutalnom izravnošću – stižu KAUBOJI koji ponovo dokazuju da granice postoje zato da bi ih se rušilo. Čemu sve to? Sjednite u dvoranu Teatra EXIT i pogledajte samo kako sunce zapada na Zapad. A usna harmonika poziva na samoću. I saznat ćete odgovor na to pitanje.

Pavlica Bajsić

Trajanje predstave: 3 h s pauzom

Lokacija: Teatar EXIT, Ilica 208