Archived: Ja, tata!

11. LJETNE NOĆI TEATRA EXIT

JA, TATA!

JA, TATA! – urnebesna je i dirljiva ispovijed čovjeka bačenog u avanturu donošenja novog života na svijet. Kada ga jednog zimskog dana žena, mašući mu testom za trudnoću ispred nosa, upita: “Dragi, koje je boje trudnoća?”, njegov savršeno uređeni život okreće se naglavačke.

Ako ne znate: “Što to danas znači biti tata?” i “Zašto uopće imamo djecu?”, ako niste sigurni “Kakav porod želite?” ili “Kako izgleda nijemi vrući seks nakon poroda?”, JA, TATA! dat će vam odgovore na sva ta i mnoga druga pitanja.

Predstava je namijenjena svima koji tek planiraju postati roditelji, onima koji to ni pod koju cijenu ne žele biti, ali i onima koji roditelji već jesu.

O GLADIJATORIMA

Stati u mrak scene i znati da kad se konačno upale svjetla, u tvom ringu neće biti nikoga doli tebe jedinoga i njih, onih koji su tebe jedinoga došli gledati baš takvog, samog i golog – vjerojatno je negdje duboko gladijatorski osjećaj.

I dok će glumcu svaki drhtaj brade i svaki bljesak oka osvijetliti izdajnički reflektor, oni koji glumca promatraju ostaju u privilegiji hrpe bezimenih kupaca karata, zaštićeni štitom dubokog mraka.

Tako bi nekako izgledao romansirani uvod o monodrami kao gladijatorskoj glumačkoj disciplini, uvod kakvog bi glumac rado poželio čitati.

No, nije li isto tako prilično očito da se na monodramu odlučuju il’ lakomisleni il’ majstori? Biti siguran da si dovoljno zanimljiv da sam nosiš toliku pažnju, da si toliko izdržljiv bez podrške partnera, krila su na kojima visoko lete samo neopterećeni teškim mislima.

Oni pak, nešto opterećeniji, prvo će odložiti sve svoje pištolje i naučene vještine na stol. I onda, onako nenaoružani i iskreni, ne samo da će pokušati ogledati sebe samoga u zrcalu publike, već će i tu istu publiku ogledati u samome sebi.

Zato, postoji li uopće monodrama?

Naime, ukoliko je obostrano zrcaljenje uspostavljeno, publika će preuzeti ulogu fantomskog partnera s kojim glumac igra. I tu ponekad nastaje čak i nečujni dijalog. Počinje neponovljiva i nepredvidljiva drama. Upravo zato je uspjela monodrama tek ona koja je to prestala biti.

Uskoro će pred vas stati glumac koji je sve, samo ne gladijator. On pripada onoj drugoj skupini, skupini koja rado svoje oružje i naučene vještine ostavlja u garderobi. I uporno se, poput nekog magarca ili Sizifa, ako hoćete ljepše – vraća svojoj nuli, praznom papiru, tišini, osluškivanju.

Nije li baš to preduvjet za dijalog?

A čini li ga to lakomislenim il’ majstorom, osjetit ćete sami.

Pavlica Bajsić

created by

imgPlaceholder

DiVan. hr

Tel: +385 95 361 2122

E-mail: info@divan.hr